U korak s kulturnim narodima Europe

image

Autor: Kristijan Skočibušić

Foto: Arhiva Terra vox

Hrvati su jedna od rijetki naroda jugoistoka Europe koji se mogu pohvaliti starom i bogatom kulturnom poviješću. Nakon niza dokaza o postojanju hrvatskog naroda i njegovom životu pisanih latinskim pismom i jezikom, prvi veliki i najvažniji spomenik hrvatske pismenosti na hrvatskom jeziku i pismu je Baščanska ploča (oko 1100. godine) pronađena na otoku Krku. Ona je više od nepobitnog dokaza o hrvatskom vladaru Zvonimiru, ona je temelj hrvatske kulturne vertikale.

Nakon te kamene ploče u neprekinutom nizu sve do današnjih dana možemo pratiti Hrvatske uspone i padove, veze i nesuglasja s razvijenim europskim kulturnim narodima, te djelima umjetničkim i znanstvenim mjeriti svoje vrijednosti u kontekstu europskog kulturnog kruga. Splićaninu Marku Maruliću objavom Judite na hrvatskom jeziku 1521. zaslužno je pripala titula oca hrvatske književnosti, a nedugo zatim Bartol Kašić će 1604. godine objaviti i prvu hrvatsku gramatiku. Dubrovnik je na hrvatskom jugu oduvijek bio sinonim za slobodu i umjetnost. On je hrvatska Atena. Tu su rođeni ili stvarali mnogi velikani hrvatske i europske pisani riječi, od Marina Držića do Ivana Gundulića i Ruđera Boškovića. No ništa manje značaja za ukupni hrvatski kulturni bitak nemaju ni osobe i događaji u sjevernom djelu Hrvatske gdje se osnivaju mnoge škole, prva sveučilišta, a u Lepoglavi pavlin Ivan Belostenec (1593.-1675.) stvara čudesno leksikografsko remek djelo onoga doba višejezični rječnik Gazophilacyum.

Ideje prosvjetiteljstva snažno su odjeknule u hrvatskom narodu. Andrija Kačić Miošić piše Razgovor ugodni naroda slovinskoga, najviše tiskanu i najčitaniju hrvatsku knjigu u povijesti, a u stopu ga na sjeveru, u Slavoniji, slijedi Matija Antun Relković. Cilj je pisanom narodnom riječju prosvijetiti i osvijestiti narod kako bi odlučno krenuo u borbu za prosperitet i slobodu.

Događaji i ličnosti iz 19. stoljeća trajno su obilježila hrvatsku povijest i kulturu. Središnje mjesto u tome pripada Hrvatskom narodnom preporodu (Ilirskom pokretu). Ljudevit Gaj, Janko Drašković, Petar Preradović, Dimitrije Demetar, Stanko Vraz i dr. neumorno rade na polju osvješćivanja naroda i stvaranju moderne nacije. Glavna poluga u tome im je bila jezik, a uzor su vidjeli u velikim europskim narodima. Objavljuju se jezične i druge studije o hrvatskom jeziku, pišu prvi pravopisni priručnici, osnivaju narodne čitaonice, izvode djela starijih hrvatski autora.

Hrvati su oduvijek bili uz bok razvijenim europskim narodima po kulturnom razvitku. Stilska i umjetnička dijela slijedila su poetiku europskih kulturnih središta, a u likovnoj i glazbenoj umjetnosti po talentu i snazi umjetničkog izraza Hrvati su se mjerili smo s najvećim narodima. Tako je bilo nekada, tako je i danas.

Danas nitko u europskoj kulturnoj javnosti ne osporava vrijednost umjetničkih djela Vlahe Bukovca, Emanuela Vidovića, Slave Raškaj, Ede Murtića i drugih, a mnogi se još uvijek s velikim poštovanjem sjećaju glasa Milke Trnine i drugih hrvatskih opernih primadona koje su ostavile neizbrisivi trag na pozornicama diljem Europe. Hrvatski književni autori rado su prevođeni na druge jezike. Antun Gustav Matoš , Tin Ujević, Miroslav Krleža, nobelovac Ivo Andrić, te desetci drugih autora pronijeli su slavu hrvatske pisane umjetničke riječi i postavili stijeg hrvatske kulture na Olimp gdje muze umjetnosti nikad ne umiru.

U popularnom svijetu najproduktivniji hrvatski izvozni proizvod je sport. Hrvati su jedna od rijetko uspješnih sportskih nacija kako u pojedinačnim tako i u momčadskim sportovima. O hrvatskim nogometašima, košarkašima, rukometašima, skijašima, atletičarima, vaterpolistima i drugim sportašima piše i govori cijeli svijet. Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Dino Rađa, Toni Kukoč, Bojan Bogdanović, Goran Ivanišević, Janica i Ivica Kostelić, Blanka Vlašić, Sandra Perković, Zvonimir Boban, Luka Modrić, Ivan Rakitić i mnogi drugi veliki su sportski uzori i poticaj mladima da kroz sport potvrde svoju vrijednost.

Izvori: _____________