Dvorac Krkanec (Foto: Varaždinska županija)
Hrvatsko “Vinsko sveučilište”
Autor: Kristijan Skočibušić
Stjepan Patačić (1576. – 1636.), namjesnik banske časti, dvorac Krkanec podigao je 1616. godine. Izgrađen je u baroknom stilu, no kasnijim pregradnjama izgubio je ta obilježja. Dvorac će u hrvatskoj povijesti, posebno onoj koja se bavi enologijom, ostati upisan zlatnim slovima jer je u njemu 1696. godine Baltazar Patačić osnovao prvo “vinsko sveučilište” u Hrvata.
Naime, vino i vinski običaji oduvijek su bili sinonimi za slavlje i veseo društveni život. Dok se veliki gradovi, više ili manje, hvale kako imaju velika sveučilišta na kojima tisuće studenata proučava jezikoslovlje, povijest, pravo, medicinu, tehniku i druge znanosti, Krkanec s pravom može istaknuti da je jedini imao vinsko sveučilište.
U svom dvorcu u Krkancu 1696. godine Baltazar II. Patačić (1663.-1719.) utemeljio je društvo Pajdašija od pinte, odnosno Društvo vinskih doktora. Društvo je okupljalo uglednu i utjecajnu gospodu hrvatskog političkog i kulturnog života s konca XVII. i početka XVIII. stoljeća. Primjerice, uz Baltazara Patačića, među članovima toga društva bili su podban Ivan Rauch i književnik Pavao Ritter Vitezović, a zagrebački biskup Juraj (Đuro) Branjug izabran je na dužnost dekana Pinte. Društvo je brojilo 175 članova različitih staleža i nacionalnosti, a redovito je obilazilo dvorce i kurije po sjeverozapadnoj Hrvatskoj te uživalo u blagodati lagodnog života.
Pajdašija od pinte imala je svoja pravila, a službeni jezik društva bio je latinski. Dvorac u Krkancu bio je omiljeno okupljalište onodobne gospode što potvrđuje knjiga vinskih doktora i Legenda o Vinskom sveučilištu. Svi koji su uspjeli ispiti pintu na eks dobivali su status vinskih doktora i posebno vinsko ime. Istraživači tog po mnogočemu zanimljivog društva nisu jedinstveni u ocjeni kako je izgledala i koliko je vina moglo stati u pintu. Procjene se kreću od 0,5 litara, a neki čak tvrde da su status vinskog doktora mogli dobiti samo oni koji su na eks ispili pintu od 2,75 litara!
Vinski doktori upisivani su u posebnu knjigu čiji naziv u hrvatskom prijevodu glasi: Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom fakultetu. Istraživač varaždinske prošlosti Stjepan Belošević drži da se u Vidovcu (Krkancu), uz Pajdašiju od pinte, djelovala i Loža slobodnih zidara.
Dvorac u Krkancu, prvenstveno zahvaljujući grofu Baltazaru Patačiću, zauzimao je istaknuto mjesto u hrvatskom društvenom životu toga doba. Baltazar Patačić nije poznat samo po tome što je utemeljio vinsko sveučilište. Naime, književni povjesničari za njega bilježe da je pisac Diariuma (dnevnika) u kojem je opisao dio hrvatske povjesnice od 1687. do 1717., a istaknuo se i junaštvom u borbi protiv Turaka. Bio je političar i vojskovođa te župan Virovitičke županije. Njegovom smrću 1719. godine ugasio se i život Pajdašije od pinte.
Životna načelna, kojima su se Patačići klanjali i po kojima su živjeli, jasno su istaknuta na mramornoj ploči što se i danas nalazi iznad glavnog ulaza u dvorac. Uz obiteljske grbove Patačić-Beković, ispisan je latinski tekst koji u hrvatskom prijevodu glasi: U Tebe sam se Gospodine pouzdao i neću se smesti do vijeka, a ispod grbova piše: Stjepan Patačić od Zajezde, pronotar kraljevine Slavonije s dragom ženom si Barbarom sebi i katoličkom potomstvu dao je posvetiti godine 1616. Plemići Patačići u Hrvatsko zagorje doselili su iz Bosne početkom XVI. stoljeća i bili su veliki darovatelji Crkve i zbog toga su često sahranjivani u crkvama. Tako je bilo i za njihovog boravka u Krkancu. U staroj Crkvi sv. Vida bio je pokopan Stjepan Patačić (umro 1636.), a kada je godine 1829. dovršena gradnja nove crkve u nju je prenijeta njegova nadgrobna ploča. U toj crkvi još se nalazi i nadgrobna ploča Federika Patačića.
Smrću Bartola Patačića (1766. – 1817.) izumire muška loza baruna i grofova Patačića. Povjesnica bilježi da je Batol pred smrt nakanio prodati dio imanja, među kojima je i Krkanec i osnovati zakladu iz koje će se davati potpore podanicima dobara u slučaju kakove nenadane i izvanredne nesreće razmjerno prema pretrpljenoj šteti. Njegovu želju u djelo je provela žena Eleonora Patačić koja je oporukom od 1. listopada 1828. imanja u Vidovcu, Martijancu, Gušćerovcu i Kalniku odredila za zakladu koja će pomagati “podanicima dobara u nevolji”. Za Eleonoru istraživači kažu da je bila najveća hrvatska dobrotvorka. Umrla je 1834. godine, a ovršiteljem oporuke i upravljanjem zaklade imenovala je Antuna pl. Kukuljevića. Njegovom smrću 1851. godine upraviteljem zaklade postaje sin mu Ivan pl. Kukuljević-Sakcinski koji se vrlo brzo zahvalio na ukazanoj časti pa je zaklada povjerena županijskom blagajniku.
Imanje u Krkancu, kao i neka druga koja su bila u vlasništvu obitelji Patačić, godine 1860. prodana su na javnoj dražbi, a dvorac Krkanec kupio je grof Karlo Erdödy. Od dobivenog novca utemeljena je zemaljska zaklada Eleonore grofice Patačić, a od kamata te zaklade bivšim podanicima dodjeljivane su izdašne potpore. Nakon Erdödyevih, dvorac Krkanec je rasprodan i danas je u posjedu više obitelji.
Izvori: ___________
- Skočibušić, Kristijan. (2018.) : Općina Vidovec (monografija & leksikon). Terra vox. Vidovec.
- Đurić, Tomislav ; Feletar, Dragutin. (1991.) : Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske. Matica hrvatska. Koprivnica.
- Szabo, Đuro. (1938.) : Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb.
- Obad – Šćitaroci, Mladen. (1989.) : Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja. Školska knjiga. Zagreb.
