Kulturno-umjetničko društvo “Braća Radić” Visoko

Objavljeno: 16.02.2024.
image

Vjerni čuvari visočke tradicije, nacionalnog i vjerskog identiteta

Autor: Kristijan Skočibušić / Foto: Arhiva KUD-a “Braća Radić” Visoko

VISOKO – Pogrešno je zaključiti kako su kulturno-umjetnička društva tek manja skupina zaljubljenika u narodnu nošnju, ples i pjesmu koja kroz druženje i nastupe zadovoljavaju svoje programski određene uske potrebe. U krajevima kao što je visočko osnivanje i djelovanje takvih i sličnih društava od davnina bilo je puno više od zabave. U vrlo teškim vremenima za hrvatski narod, posebno na selu, u Kraljevini Jugoslaviji i vrijeme Titove diktature, narodna (seljačka) društva osnivali su rodoljubi (učitelji, župnici, ugledniji mještani) koji su imali potrebu sačuvati narodni identitet i zajedništvo unatoč kojekakvim pritiscima. Okupiti ljude, posebno mladost, oko stola narodnog zajedništva nikada nije bilo lako. Raditi na toj njivi značilo je izložiti se i odreći svoga vremena u korist višeg narodnog interesa. Iskustvo govori da su pojedinci „podvaljivali leđa“ i nosili teret, bili poticatelji očuvanja i zaštite narodnog identiteta u teškim vremenima.

Od davnina u Visokom je uvijek bilo pojedinaca koji su imali snage, koji su vjerovali u potrebu čuvanja, prenošenja i prezentiranja narodnog znamena ljudi svoga zavičaja. U poglavljima koja prethode ovome spominjali smo neke od tih zaslužnih visočkih ličnosti, no kad je riječ o društvenom organiziranju, čuvanju visočkih narodnih običaja i svih drugih segmenata narodne baštine prve stranice te bogate priče ispisane su davne 1936. godine kada je u Visokom osnovan Ogranak Seljačke sloge „Matija Gubec“.

Ivan Mužina u knjižici objavljenoj u povodu obilježavanja 35 godina KUD-a „Braća Radić“ Visoko piše da je osnivanje Ogranka „u tim za naš narod teškim vremenima bilo izraz bunta protiv ugnjetavanja i učinkovito ohrabrenje ovdašnjem puku koji je oduvijek živio teško, ali pošteno i ponosno. Naši se stariji žitelji sjećaju kako je taj stari Ogranak izvodio scenski prikaz seljačke bune, a njegov violinski sastav svirao budnice poput drage nam „Još Hrvatska ni propala“ i drugih rodoljubnih pjesama koje su se u Visokom pjevale uvijek pa i onda kad je to bilo zabranjeno“.

Ideja i duh Ogranka nikada u potpunosti nije nestala iako su to mnogi željeli. Novi preporod ideja koje je nekada, na početku svoga djelovanja, javno promicao Ogranak ponovo su procvat doživjele u godinama Hrvatskog proljeća. Bilo je to 4. veljače 1970. godine kada je vrijedni i poštovani seoski muž Stjepan Deglin s učiteljima visočke osnovne škole osnovao ogranak Seljačke sloge „Braća Radić“. Ogranku je vrlo brzo pristupio veći broj mještana. Pjevački zbor vodio je Ivan Rušec, dramsku sekciju Katarina Stecević, folkloraše uvježbavala je Barica Rušec, a tamburaše učio i predvodio Đuro Vuger. Društveni život sedamdesetih godina bio je sve bogatiji. Priredbi i drugih društvenih manifestacija bilo je znatno više nego u desetljećima prije toga.

Za priču o gastronomskoj baštini visočkoga kraja posebno je zanimljiv dio poglavlja u kojem Ivan Mužina piše o tome što je prethodilo svakome nastupu. Druženja i zabave u Visokom nikada nisu prolazila bez bogatog stola. Svatko je davao svoj prilog, od domaćica do lovaca. Dobro je da Visoko i danas čuva tu lijepu tradiciju.
„Danima pred slavlje pekli su se kolači, a na dan slavlja na zajedničku se trpezu donosilo meso, kolači, razne salate, domaći kruh iz krušnih peći, rakija i vino, najbolje što se imalo i moglo pripremiti. Žene su nosile prepune košare s najljepšim rukom izvezenim pokrovima, a muškarci šibom opletene demižone s vinom i rakijom.“ (Mužina, 2000.)

Početni zanos iz 1970. godine zbog raznih razloga i pritiska nije dugo trajao. Ogranak se počeo osipati i gotovo da je prestao s radom. Iako su u međuvremenu neke sekcije ugašene, Ogranak nikada u potpunosti nije nestao sa scene. Novi zamah društvo dobiva 1975. godine kada vođenje ogranka preuzima Branimir Mateković. To je godina od kada Ogranak djeluje pod nazivom Kulturno-umjetničko društvo „Braća Radić“ Visoko. Vrlo brzo u društvo se vratio veliki broj bivših članova, a došli su i neki novi što je omogućilo da se ponovo počne raditi „punim plućima“. Visočki folkloraši slavnu tradiciju svoga kraja prenosili su diljem Hrvatske i inozemstva. Nastupali su na brojnim pozornicama, međunarodnim smotrama folklora u Zagrebu, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Novom Marofu, u Austriji (Gradišću), Mađarskoj i drugim zemljama. U organizaciji KUD-a „Braća Radić“ 1992. godine pokrenuta je velika kulturna i zabavna manifestacija „Lipanjski folklorni susreti“ na kojoj iz godine u godinu nastupa sve više kulturno-umjetničkih društava. Iste godine u Visokom je održana Prva smotra glazbenih sastava pod nazivom „Igrajte nam mužikaši“.

KUD „Braća Radić“ Visoko s više ili manje uspjeha u kontinuitetu nastupa i promiče visočku baštinu, a jedna od njenih prepoznatljivih sastavnica je gastronomija. Članice KUD-a nebrojeno su puta u narodnim nošnjama prezentirale pripremu narodnih visočkih jela te im pripada zaslužno mjesto u očuvanju toga dijela visočkog narodnog identiteta. Branimir Mateković društvom je ravnao sve do 2017. godine kada nakon više od 40 godina rada odlazi u zasluženu „mirovinu“. Njegovo mjesto i rad s mladima preuzimaju učitelji Osnovne škole Visoko Tibor Martan te gospođe Jasna Jež i Dubravka Baneković.

Fotogalerija: ________________