Pero Magdić
MAGDIĆ, Pero (Ogulin, 3. srpnja 1863. – Varaždinbreg, 23. rujna 1922.), studirao je pravo u Zagrebu, a pripravnički staž od 1890. godine odrađivao je u Varaždinu. Samostalno radi od 1898., kada je zatražio zavičajnost Slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina. To mu je omogućilo izlazak na izbore i rad u Gradskom zastupstvu. Kao pravaš radio je protiv režima bana Khuen-Héderváryja, podupirao je Riječku rezoluciju, kao i osnutak Hrvatsko-srpske koalicije. Tijekom Velikog rata bio je varaždinski gradski načelnik, a od ožujka 1920. veliki župan Varaždinske županije te civilni povjerenik Međimurja. Kao sportaš pokrenuo je rad Hrvatskog sokola u Varaždinu (1902.) i bio njegov doživotni starješina.
Bio je i nakladnik nekoliko lokalnih oporbenih novina te autor kraćih putopisnih i političkih brošura. Utemeljio je novine “Naše pravice” koje su izlazile od 1904. do 1914. godine. Na stranicama tih novina dr. Magdić i suradnici oštro su se suprotstavljali mađaronskoj vlasti te političkim neistomišljenicima u Varaždinu. Osim dnevni politički tema, u “Našim pravicama” redovito su objavljivani vrijedni podlistci iz hrvatske povijesti. Doprinio je rastu i očuvanju hrvatske nacionalne svijesti u Međimurju, a njegov plakat iz studenoga 1918. godine Na noge braćo – domovina nas treba! smatra se jednim od najboljih domoljubnih plakata. Pero Magdić bio je otac desetero djece. Pokopan je na varaždinskom groblju.
(Izvor: GMV)
