U Ludbregu predstavljeni putopisi “Oteto zaboravu”
Autor: TC
Foto: Stjepan Stjepić
Unatoč brojnim problemima koje je koronavirus donio u svakodnevni život hrvatskih građana, dobro je da ima i onih koji ni u ovo teško vrijeme ne posustaju. Takav je Martin Lukavečki koji je nakon višegodišnjih priprema i obilazaka terena objavio knjigu putopisa Oteto zaboravu (sjevernohrvatske putositnice). Knjigu je objavio Ogranak Matice hrvatske iz Čakovca, a u Ludbregu je predstavljena u dvorani dvorca Batthany u organizaciji Gradske knjižnice Mladen Kerstner. O Martinovom novinarskom i publicističkom radu uvodno je govorio ravnatelj knjižnice Stjepan Stjepić naglasivši kako je Lukavečki u hrvatskom književnom i novinarskom prostoru nazočan punih pedeset godina.
Kritički osvrt na putopise Martina Lukavečkog iznio je Kristijan Skočibušić, novinar i publicist, koji je istaknuo da je Lukavečki u svim svojim putopisima ostao ustrajan i ponosan sin zagorskog i varaždinskog kraja kajkavskog jezičnog izraza, njegovih ljudi i prirodnih ljepota u kojem je stasao.
– Osvit slobode s početka devedesetih u Martinu je eksplodirao na polju istraživanja i publiciranja priča o krajevima, ljudima i običajima stavljenim u sociološki kontekst, nacionalni i vjerski, a sve to je javno prezentirajući kroz desetine televizijskih i novinskih reportaža u kojima se potvrdio kao predvodnik jednoga novoga stila i novih pogleda na prostor i ljude. Kajkavski kraj, jezični izričaj, narodna tradicija i prostor u kojem egzistiraju njegovi (naoko mali), ali životno veliki likovi, temeljno su polazište svih Martinovih putopisa. Galerija likova, njihovih karaktera, jednostavnosti i ljubavi za zavičaj i onome što imaju objavljenih u knjizi putositnica Oteto zaboravu Martina Lukavečkog toliko je bogata da se ne može pronaći ni u jednoj drugoj knjizi – rekao je Skočibušić
Nadalje, Skočibušić navodi da je Martin Lukavečki pisac iznimno velikog talenta u prepoznavanju običnih, kako se to voli reći običnih ljudi, njihovih života, problema, sudbina, ljubavi i zadovoljstva koja su ih, unatoč vrlo teškim životnim uvjetima i nedaćama koje su ih pratile, dovele u osmo ili deveto desetljeće života. Martin je pravi majstor u prepoznavanju i portretiranju takvih likova. Nije fraza, ali bi dosita bilo nepravedno iz knjige izdvojiti bilo koji lik jer bi obezvrijedili ljepotu i životnu snagu lika već na sljedećoj stranici. Svi likovi iz Martinove knjige Oteto zaboravu su jedinstveni svatko na svoj način, svatko od njih daje pečat svome kraju, svome vremenu, svojoj životnoj sudbini.
– Putositnice Martina Lukavečkog velika su priča o zagorskom i podravskom malom čovjeku, njegov spomen i poticaj da se ne zaborave i ne napuste sva ta, kao bi rekao veliki hrvatski pjesnik Tin Ujević u jednoj svojoj pjesmi “malena mjesta srca moga“. Martinov tekst u svom temelju je štokavski (jezično standardiziran), ali ljepota njegove rečenice nije u tome. Ljepota je u kajkavskim dijalozima (govorima), različitim od sela do sela. Govor Martinovih likova je toliko izvoran i lijep, koliko i bolan. Zašto? Takav govor ljudi na selu sjevera Hrvatske polako nestaje! Nažalost, mnogi od likova iz ove knjige više ne stanuju na svojim adresama. Umrli su, a s njima je otišao ne samo njihov život, njihovo životno predanje i iskustvo, otišao je dio povijesnog pamćenja malog zagorskog ili podravskog mjesta, nepovratno je izgubljen dio hrvatske narodne baštine. – istaknuo je Skočibušić.
Program predstavljanja knjige vodio je Goran Mališ, a u glazbenom dijelu s više skladbi nastupile su članice sastava Pajdašice iz Ludbrega.
Fotogalerija: _________________