Hrvati iz Karaševa (Rumunjska) snažno čuvaju nacionalni identitet

Objavljeno: 18.09.2023.
image

Panorama Karaševa

Snagom vjere sačuvali narodni jezik, kulturu i običaje

Autor: Kristijan Skočibušić / Foto: Centrul de Informare Turistica Carasova / Općina Karaševo

U velikom mozaiku hrvatske manjine u europskim zemljama posebno mjesto pripada Hrvatima u Rumunjskoj. Više je razloga za takav stav tim više što su najistočnija i najudaljenija hrvatska zajednica od matice zemlje s jedne strane, a s druge što je riječ o hrvatskoj zajednici koja je najbolje sačuvala svoj hrvatski nacionalni, kulturni i vjerski identitet.

Istraživači povijesti Hrvata u Rumunjskoj nisu posve suglasni kada je točno počelo njihovo doseljavanje na područja na kojima danas žive. Riječ je o prostoru u rumunjskom dijelu Banata, županijama Tamiš i Karaševo-Severin. Preci današnji Hrvata koji žive na tome području, prema dostupnim povijesnim izvorima, doseljavali su se u više navrta u dužem vremenskom razdoblju tijekom 14., 15. i 16. stoljeća pa i kasnije. Uglavnom je riječ o Hrvatima doseljenim s područja Turopolja, Pokuplja, Gorskog Kotara, Zapadne Bosne i drugih hrvatskih krajeva. To je i razlog zašto karaševski Hrvati govore arhaičnim oblikom hrvatskoj jezika štokavskog i kajkavskog jezičnog izraza. Naziv su dobili, sve upućuje na to, po etnonimu rijeci Karaš koja vijuga područjem Karaševa. Oko rijeke, kao identitetske poveznice, stoljećima su gradili snažan osjećaj lokalne (nacionalne) pripadnosti koji je stoljećima dobro sačuvan do danas. Naime, radi o kraju u kojem se dugo živjelo, u gotovo zatvorenoj zajednici, od poljoprivrede i stočarstva, siromašno i teško, ali dostojanstveno snažno iskazujući vjernost Crkvi. Rijeka Karaš davala je život, a vjerske vođe (svećenici) obrazovanje i duhovnost. Međutim, s navedenom tezom oko podrijetla naziva naselja Karaševo nisu svi posve suglasni. Neki tvrde da je naziv Karaševo dobio po gradiću Kreševu u srednjoj Bosni vjerojatno se vodeći činjenicom da su im duhovni i vjerski pastiri u vrijeme doseljavanja, ali i kasnije, bili franjevci iz Franjevačke provincije Bosne Srebrne.

Nažalost, nema mnogo stručnih i znanstvenih radova koji bi dali temeljitu sliku o povijesnom hodu toga dijela hrvatskog nacionalnog korpusa. Nepouzdanih i kontradiktornih teza i tumačenja je mnogo, no ono što se pouzdano zna je to da je riječ o zajednici koja je unatoč svim povijesnim izazovima i nedaćama uspjela sačuvati svoju kompaktnost, zajedništvo, jezik, kulturu i vjeru kakva se malo gdje može naći kod drugih hrvatskih zajednica izvan domovine.

Hrvatska zajednica u Rumunjskoj nikada se nije brojila velikim desecima tisuća duša. Prema nekim procjenama nekada ih je u svim selima živjelo oko petnaestak tisuća, a danas se procjenjuje da je ta brojka znatno manja. Popisi stanovništva provedeni u 21. stoljeću govore da Hrvata u Rumunjskoj ima tek nešto više od šest tisuća, a Karaševci su daleko najbrojnija od glavnih triju skupina rumunjskih Hrvata. Najveće je i najstarije njihovo naselje je Karaševo, drugo važno središte u kojem Hrvati žive je naselje Lupak. Uz navedena naselja Hrvati još žive u naseljima Nermet, Jabalča, Klokotić, Ravnik te Vodnik. U sedam karaševskih naselja Hrvati čine više od 90 posto stanovnika. Sva naselja u kojima žive karaševski Hrvati smještena su u slikovitoj prirodi s prekrasnim pejsažima, u dolinama i padinama planine Semenic petnaestak kilometara južno i zapadno od grada Rešice, koji je administrativno središte županije Karas–Severin. Hrvata ima i u drugim naseljima na tome području, ali je riječ o pojedinačnim obiteljima. Valja reći da je nekada na širem području Karaševa bilo još naselja u kojima su živjeli Hrvati, ali su ona vremenom nestala.

Osim u Karaševu, Hrvati u Rumunjskoj u većim ili manjim skupinama žive i više naselja, u zajedništvu s drugim narodima i manjinama, u okolici Temišvara,  u plodnoj banatskoj ravnici. Stotinjak šokački Hrvata živi u gradiću Rekašu, a sedamdesetak Hrvata kajkavaca živi u općini Keča (u dijelu koji se naziva – Hrvatska Keča), a u Čeneju nastanjeno je tek dvadesetak Hrvata – Ličana. Hrvati žive u manjim skupinama u gradićima Oravica i Rečici u kojoj se nalazi počasni konzulat Republike Hrvatske.

O životu na širem prostoru Karaševa i drugim krajevima u Rumunjskoj na kojem su se nastanili Hrvati tijekom povijesti govore brojni vjerski, kulturno-povijesni spomenici, ostaci vojnih utvrda i drugih građevina koje su bile u funkciji obrane i koje su davale sigurnost stanovništvu toga kraja. Obrambene utvrde na području Karaševa bile su brana od turskih osvajanja. Samo područje najvećim dijelom otkako su novi život u njemu pronašli Hrvati pripadalo je Austro-Ugarskoj Monarhiji. Tako je bio sve do njene propasti, kada je područje pripalo Rumunjskoj u kojoj se i danas nalazi. U političkom smislu život Hrvata na tom području nije bio nimalo lak što se izravno održavalo i na ostvarivanje njihovih prava na učenje hrvatskog jezika u školama i njegova uporaba u javnim ustanovama. Na tome polju glavnu ulogu u očuvanju kulturnog, jezičnog i nacionalnog identiteta imala je Crkva koja je bila predvodnik u duhovnom, kulturnom i nacionalnom očuvanju hrvatskog identiteta Hrvata doseljenih u Karaševo.

Neki će reći da je jedan od razloga zašto je ta hrvatska zajednica ostala tako kompaktna i očuvana nalazi u činjenici da se radi o siromašnom kraju koji nikada nije previše bio interesantan nikome (narod kaže: „u kutu, nikome na putu“), kraju u kojemu mnogi nisu vidjeli budućnost. Hrvati u Karaševu u mnogočemu su dijeli sudbinu drugih stanovnika Rumunjske u vrijeme Ceausescuove diktature. Međutim, priznaju da nisu izravno bili napadani i prisiljavani na asimilaciju kao nekih druge manjine. U vrijeme komunističke vladavine živjelo se vrlo teško, većina zemlje seljacima, pa tako i karaševskim Hrvatima, bila oduzeta zbog čega su mnoge hrvatske obitelji životnu sreću potražile u nekim drugim krajevima i gradovima Rumunjske. Situacija se postupno mijenja na bolje otkako je Hrvatska ostvarila samostalnost, a Rumunjska postala članicom Europske unije. Sloboda kretanja je omogućila mnogim ljudima iz Karaševa da potraže bolje plaćene poslove diljem Europe pa i Hrvatskoj. No to je za posljedicu imalo veliki val iseljavanja i smanjenja ukupnog broja stanovnika. Mladih je sve manje. Neki i dalje upozoravaju da Hrvatska slabo vodi brigu u Hrvatima u Rumunjskoj.

Mladi iz Karaševa sve više se školuju na sveučilištima u Rumunjskoj i Hrvatskoj. U Karaševu djeluje dvojezična rumunjsko-hrvatska škola, hrvatski jezik se uči u dječjim vrtićima, njime se govori u kući, na ulici, u crkvi, u javnim ustanovama. Natpisi svih naselja su na rumunjskom i hrvatskom jeziku. Katedre za hrvatski jezik osnovane su na sveučilištima u Bukureštu i Temišvaru. Politička prva Hrvatima zajamčena su ustavom prema kojem imaju pravo na manjinskog zastupnika u rumunjskom parlamentu. Trenutno tu odgovornu dužnost obnaša Slobodan Ghera, a načelnik općine Karaševo je Bogdan Petar. Karaševski Hrvati organizirani su u više društava i saveza od kojih su najznačajniji Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj i Demokratski savez Hrvata u Klokotiću.

Hrvatska manjima u Rumunjskoj aktivno djeluje na kulturnom polju, čuvajući narodne običaje i nošnje. “Karaševska zora” s ponosom nastupa na mnogim pozornicama i svečanostima u Rumunjskoj, Hrvatskoj i diljem Europe. Uspostavljene su prijateljske veze s više općina u Hrvatskoj, a posebno su ponosni na svoju „Hrvatsku grančicu“, časopis kojim promoviraju svoju kulturu i običaje.

____________

Tekst je objavljen uz novčanu potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.