Foto: Varaždinske vijesti
TOMISLAV ĐURIĆ (1938. – 2022.), hrvatski je novinar i publicist rođen u Novoj Gradiški 23. rujna 1938. godine, u obitelji poznatog novogradiškog odvjetnika i prvaka prijeratne Hrvatske seljačke stranke. Osnovnu školu polazio je u Požegi i Novoj Gradiški, a gimnaziju u Novoj Gradiški, Šidu i Daruvaru gdje je maturirao. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu te povijest na Filozofskom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu, a novinarsku školu završio je u Beogradu.
Novinarstvom se počeo baviti u srednjoj školi, kada je počeo objavljivati u “Osvitu“, “Novogradiškom tjedniku“ i zagrebačkom “Poletu“, pa je nakon školovanja postao i profesionalni novinar i dopisnik za zapadnu Slavoniju Radio Zagreba.
Novinarsku karijeru Tomislav Đurić je nastavio u Varaždinu, kao novinar – urednik na Radio Varaždinu i Varaždinskim vijestima, ali i kao urednik niza stručnih publikacija.
Pokretač je i član uredništva “Kajkavskog kalendara“ u Čakovcu i glasila Kulturno – prosvjetnog društva Zrinski. Njegova iznimna novinarska karijera naprasno je prekinuta nakon sloma Hrvatskog proljeća kada je proglašen “kleronacionalistom“, poglavito zbog njegovih tekstova u Varaždinskim vijestima – Zašto šute lepoglavska zvona (1971.)
Namještenje je dobio tek 1983. godine, kao tehnički urednik u Vjesniku Privredne banke Zagreb, kada je radio i na osnivanju Prvog hrvatskog bankovnog muzeja PBZ-a.
U svom plodnom novinarskom i publicističkom radu Tomislav Đurić je objavio niz zapaženih članaka i stručnih radova o temama iz povijesti, povijesti umjetnosti, etnologije, folkloristike, turizma i planinarstva.
Autor je dvadesetak knjiga, koje je napisao sam ili s drugim autorima (npr. akademikom Dragutinom Feletarom, novinarom Marijanom Vukovićem i dr.). Tomislav Đurić je dao svoj veliki doprinos i našoj putopisnoj literaturi. Njegove putopisne reportaže objavljene su u knjigama – U zemlji Kira Velikog, Od Drave do Perzijskog zaljeva.
Posebno zapažena bile su njegove knjige: Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske (1971.), Stare građevine istočne Hrvatske (1983.), Barokno slikarstvo Ivana Rangera (1976.) i trotomna knjiga – Legende puka hrvatskoga (2007.). Bio je aktivni član Družbe Braća hrvatskog zmaja.
__________________
Izvor: Varaždinske vijesti
