U povodu stote obljetnice lovstva u Varaždinu

Objavljeno: 23.06.2022.
image

Promovirana monografija Lovačke udruge “Fazan” Varaždin

Autor: TC / Foto: Branko Težak

VARAŽDIN (22. 6. 2022.) – Lovstvo je velika tradicija Varaždina i Varaždinske županije. Varaždin je kolijevka hrvatskog lovstva! To potvrđuju mnogi dokumenti i rezultati koji se u kontinuitetu postižu na tome polju u zadnjih gotovo stopedeset godina. Jednu od stožernih uloga u hrvatskom lovstvu ima Lovačka udruga „Fazan“ Varaždin koja ove godine obilježava 100 godina neprekidnog i uspješnog djelovanja. Tim povodom autorski tim nakladnika Terra vox predvođen Marinom Tomaićem i Kristijanom Skočibušićem pripremio je i objavio monografiju koja se na cjelovit i stručan način bavi temom lovstva na varaždinskom području. Knjiga je bogato ilustrirana starim i novim fotografijama i drugim ilustracijama te javnosti na uvid donosi mnoštvo podataka i povijesnih činjenica koje do sada nisu bile poznate. Autorski tekstovi pisani su publicističkim stilom s navođenjem korištenih povijesnih izvora i dokumenata, a dodanu vrijednost knjizi daje i to što su sva poglavlja u sažetcima prevedena na engleski jezik.

Iz bogate povjesnice lovstva treba istaknuti da je temelje postavio grof Marko Bombelles (1830. – 1906.) u drugoj polovici 19. stoljeća koji je prvi počeo s organiziranim uzgojem divljači na svom imanju Opeka (Zelendvor) nedaleko od Varaždina. Riječ je o čovjeku velikog ugleda i znanja, naprednom gospodarstveniku koji je potaknuo osnivanje gospodarskih i društvenih udruženja. Bio je  poticatelji razvoja hrvatskog gospodarstva.

Njegov sin Marko ml. (1858. –  1912.) nastavio je očevim stopama i značajno gospodarski unaprijedio imanje, a lov i lovstvo, osim što su mu bili velika ljubav, u njima je vido i veliku gospodarsku vrijednost. Uspješno sudjeluje na gospodarskim izložbama diljem Austro-Ugarske Monarhije, a na dvor Opeku redovito se vraćao s velikim priznanjima i nagradama dobivenim za lovne trofeje. Marko Bombelles ml. bio je ugledna i cijenjena osoba u gospodarskim, političkim i društvenim krugovima. U povijesnim dokumentima ostalo je zapisano i njegovo veliko prijateljstvo s najutjecajnijim ljudima bečkoga dvora. Bio je veliki prijatelj vojvode Franje Ferdinanda koji je u više navrata dolazio u lov na njegovo imanje u okolici Varaždina.

Nakon njegove smrti imanje je naslijedio njegov sin Josip Bombelles (1894. – 1942.) koji će nastaviti razvijati gospodarstvo Opeka – Zelendvor na temeljima svojih prethodnika unaprjeđujući ga s novim gospodarskim spoznajama te biti aktivan u društvenom i političkom životu između dva svjetska rata. Stoga ne treba čuditi da se upravo on pojavljuje među utemeljiteljima Lovačkog društva u Varaždinu u kojem je obnašao i dužnost prvog predsjednika. Društvo je formalno osnovano u lipnju 1922. godine.

Međutim, listajući požutjele stranice onodobnih novina autori monografije su pronašli podatak da su varaždinski lovci, po svemu sudeći, svoje društvo imali već 1900. godine (možda i prije) o čemu govori tekst iz „Lovačko-ribarskog vjesnika“ u kojem se navodi da su „zaključni lovovi u lovištu dobro poznatog varaždinskog lovačkog društva obdržavani između 10 -15 studenog 1900.“ Novine s početka 20. stoljeća sve do početka Prvog svjetskog rata donose i druge informacije o varaždinskom lovačkom društvu. Nažalost, u arhivima nismo pronašli dokumente kojima bi potvrdili kada je, i da li je društvo, formalno uopće bilo osnovano u godinama prije Prvoga svjetskoga rata te tko mu je bio predsjednik ili se radilo o neformalnoj skupini istomišljenika i zaljubljenika u lov i prirodu.

Najviše podataka o radu društva između dva svjetska rata autori su pronašli na novinskim stranicama. Tako su doznali da je 1927. godine za predsjednika izabran vrijedni i razboriti Franjo Slukić koji će na toj dužnosti ostati sve do 1952. godine. Zahvaljujući njemu i ostalim vjernim članovima Lovačko društvo u Varaždinu djelovat će u kontinuitetu i tijekom Drugog svjetskog rata.

Društvo s radom uspješno nastavlja u „desetljećima socijalističke izgradnje“ s tim da 1950. godine mijenja naziv u Lovačko društvo „Fazan“ Varaždin, a od 1997. godine djeluje pod nazivom Lovačka udruga „Fazan“ Varaždin. Članovi društva tijekom njegove stoljetne povijesti bili su ugledni Varaždinci, istaknuti liječnici, profeosori, inženjeri, odvjetnici, pripadnici društvenog, političkog, kulturnog i gospodarskog života. No, tu se ne zatvara krug članstva. Naime, iz dostupnih dokumenta doznajemo da među članstvom Lovačkog društva Varaždin ima uglednih osoba iz Zagreba pa i drugih dijelova Hrvatske.

Od ostalih predsjednika najveći trag u LU Fazan Varaždin ostavili su Antun Golub (1919. – 1996.), istaknuti varaždinski novinar, publicist i veliki zaljubljenik u periodu i lov, koji je dužnost predsjednika ukupno obnašao čak 23 godine, a u više navrata bio je i tajnik društva. Deset godina „Fazan“ je vodio Miroslav Raos, a osam godina Božidar Martinec za čijeg je mandata 2008. godine dovršena gradnja lovačkog doma. Lovačku udrugu „Fazan“ Varaždin od 2014. godine uspješno vodi Branko Kostanjevec koji u predgovoru knjizi piše da je lovačka udruga – lovačka obitelj,  te da je „monografija spomen i zahvalnica svim lovcima Lovačkog društva Varaždin, od njegovog osnivanja do danas, svima onima koji su radili na izgradnji lovačke udruge, na zaštiti i uzgoju divljači, čuvajući stare lovačke običaje i promicali lovačku etiku“.