Trg i crkva sv. Vida u središtu Vidovca / Foto: Arhiva TC
Vidovčani su od iskona, od početka kada se imenuju Hrvatima, životom svjedočili vjeru i osjećali u dubini svoga bitka pripadnost Katoličkoj Crkvi. Danas, stara Župa Vidovec nalazi se u Varaždinskoj biskupiji, tek nekoliko kilometara od Varaždina na cesti prema Ivancu. Ima jedanaest sela: Vidovec, Budislavec, Cargovec, Domitrovec, Gojanec, Nedeljanec, Krkanec, Papinec, Prekno, Šijanec, Zamlača.
Prvi pisani podaci o postojanju vjerskih objekata na području današnje općine Vidovec dolaze iz 14. stoljeća. Naime, godine 1334. gorički arhiđakon Ivan sastavio je Statute zagrebačkog Kaptola, odnosno popis župa Zagrebačke biskupije. Na tom popisu, među župama Varaždinskog arhiđakonata, nalazi se i župna crkva sv. Ulricha u Zamlači. Da je prvo sjedište župe bilo u Zamlači, potvrđuje i spis iz 1501. godine koji donosi imena župnika i ostalog svećenstva Varaždinskog arhiđakonata. Iz toga dokumenta doznajemo da službu župnika u Zamlači obnaša svećenik Blaž, no u tom dokumentu više se ne spominje sv. Ulrich, nego se pojavljuje naziv Župa sv. Vida u Zamlači. Kada je točno sjedište župe iz Zamlače preseljeno u Vidovec i koji su bili razlozi tome teško je reći. Poznato je da se Župa sv. Vida u Vidovcu u pisanim dokumentima spominje 1574. godine, a kao župnik, “Plebanus in Vidowez s. Viti”, Grgur. Taj podatak potvrđuje Janko Barela u Kanonskoj vizitaciji iz 1649. godine gdje ističe da se Župa Vidovec nalazi na popisu župa i župnika iz 1574. godine.
Iz te vizitacije doznajemo puno podataka o crkvi i Župi sv. Vida. Za župnu crkvu nije se znalo je li posvećena. U njoj su bila tri oltara. Na velikom oltaru koji je posvećen sv. Vidu nalazilo se svetohranište. S lijeve strane bio je oltar Blažene Djevice Marije, a s desne strane sv. Ulricha. Crkva je imala sakristiju na sjevernoj strani, dok se u predvorju nalazio krov. Postojao je i zidani kor za razliku od ostalih crkava i kapela Varaždinskog arhiđakonata koje su imale drveni. Crkva u to vrijeme nema stalnu ispovjedaonicu, a bogoslužje se u ljetnim mjesecima odvija u predvorju. U visokom zvoniku nalazilo se jedno zvono dok se drugo nalazilo na četiri stupa, na groblju. Župa je imala područnu kapelu Presvetog Trojstva u Nedeljancu i nije imala kalež. Stoga, biskup Peterčić pismom iz 1656. godine traži da se nabavi kalež. U to vrijeme ravnatelj župe je bio župnik Rašić koji je sagradio župni dvor te se ističe kao vrijedan i marljiv svećenik. Crkva je imala jedanaest kmetova, a narod bi joj darovao pšenicu i druge žitarice. Župi Vidovec tada su pripadala sela: Vidovec, Gojanec, Domitrovec, Budislavec, Nedeljanec, Prekno i Zamlača.
Crkva sv. Vida u Vidovcu
Župnik Petar Laurenčić godine 1810. piše kako je vidovečka crkva stara i trošna pa 1820. godine započinje gradnju nove crkve. Gradnja crkve trajala je sljedećih devet godina, dakle do 1829. godine. Gradnju crkve novčano je potpomagala grofica Eleonora Patačić, a u tom činu značajan prilog dao je podban i veliki župan zagrebački Donat Lukavszky te Stjepan i Federiko Patačić. Stare i dotrajale orgulje 1843. godine zamijenjene su novima, a 1911. godine nabavljene su nove orgulje pneumatskog sustava s jedanaest registara, izrađene u Mariboru. Godine 1906. crkvu je oslikao vrsni talijanski slikar Osvaldo Bierti s pomoćnicima Ilijom i Franjom Elie te Franjom Gurissatti.
Župnu crkvu u Vidovcu krasile su slike sv. Petra i Pavla, sv. Ćirila i Metoda, sv. Šimuna i Jude Tadeja, sv. Siksta pape i njegovog đakona Lovrinca koje su se nalazile u apsidi nad lađom. Na pročelju apside nalazila se slika BDM od brda Karmela, a sa strane su se nalazile slike sv. Alojzije i sv. Antuna Padovanskog. Stijene lađe bile su oslikane slikama sv. Barbare i sv. Blaža. U sredini svetišta nalazila se slika Presvetog Trojstva okružena s četiri slike iz života sv. Vida, a na stijenama su se nalazile slike sv. Josipa i Franje Ksaverskog.
Posljednja velika sanacija crkve započeta je 1990. godine; u potpunosti je obnovljen zvonik te je izvršena hidroizolacija temelja crkve. Međutim, zbog Domovinskog rata sanacija crkve je prekinuta. U dugoj i bogatoj povjesnici župe posebno mjesto pripada događaju koji se dogodio u noći 20. ožujka 1993. godine. Te noći na orguljama izbio je požar koji je zahvatio unutrašnjost crkve i dio krovišta. U požaru su izgorjele orgulje, obnovljeni zvonik, velike štete su nastale na slikama, koje se kasnije nisu dale obnoviti i instalacijama. Nakon požara vrlo brzo se pristupilo obnovi; izgrađen je novi zvonik u kojeg su stavljena četiri zvona koja su elektrificirana, uređena je vanjska i unutarnja fasada, uvedeno je centralno grijanje, postavljena je nova rasvjeta i klupe, a u planu je bilo i postavljanje vitraja sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina, sv. Leopolda Bogdana Mandića, sv. Male Terezije, sv. Josipa, bl. Alojzija Stepinaca, Srca Isusova i Marijinog te vitraji Svetog Duha i Euharistije. Obnovljena su sva tri oltara kao i svi kipovi koji se nalaze u crkvi. Na glavnom oltaru se nalazi sv. Vid, s njegove desne strane sv. Sebastijan, a lijeve sv. Fabijan. S desne strane glavnog oltara nalazi se kip Srca Isusova, a lijeve Srca Marijina. Nabavljen je i kip sv. Josipa koji se nalazi s lijeve strane oltara Srca Marijina.
U proljeće 1998. godine u vidovečkoj crkvi ponovno su zasvirale orgulje koje su darovali vjernici njemačkog grada Holztraubacha. Orgulje su izgrađene 1897. godine u njemačkom gradu Regensburgu, u Bavarskoj, u orguljarskoj radionici “ Binder & Siemann”. Dana 11. travnja 1999. blagoslovljeno je novo svetište s moćima bl. Alojzija Stepinca. Potpuno je uređen pod oko glavnog oltara te napravljen novi ambon s motivom Duha Svetoga te žrtvenik s motivom kaleža, dva kruha i dvije ribe. U crkvi se nalaze i nadgrobne ploče ili grobovi Stjepana Patačića i njegove žene Barbare Beković te Federika Patačića i Donata Lukavszkog. Na propovjedaonici se nalaze pojedinačne slike četiri evanđelista te slika s motivom Isusa kako prinosi žrtvu nebeskom Ocu.
Osim crkve kao najljepšeg i najvrjednijeg kulturno-povijesnog spomenika, preko puta crkve, nalazi se župni dvor čija je gradnja započela 1808. godine za vrijeme župnikovanja Pavla Čunčića. Gradnja župnog dvora dovršena je 1812. godine za vrijeme župnikovanja Petra Laurenčića. Župnik Karlo Zabavnik obnavlja župni dvor 1894. godine, a vodovod uvodi Franjo Šanjek koji je župnik na župi od 1944. do 1985. godine. U vrijeme župnikovanja Stjepana Filipeca (1985. – 1996.) potpuno je promijenjeno krovište te je 1990. godine napravljena nova fasada. Župnik Dragutin Bogadi 2000. godine uređuje neuglednu okolicu župnog dvora. Od 2018. godine Župom Vidovec upravlja vlč. Branko Švogor. Dekretom varaždinskog biskupa mons. Bože Radoša u ljeto 2024. za vidovečkog župnika imenovan je prč. Josip Koprek.
Crkva u Nedeljancu
Od ostalih sakralnih objekata ističu se Kapela sv. Florijana u Cargovcu, Presvetog Srca Isusova i Marijina u Zamlači te Svetog Križa u Domitrovcu. U filijali Župe Vidovec u Nedeljancu nalaze se kapele Svete Obitelji i Presvetog Trojstva. U ostalim selima nalaze se križevi koji se također nalaze na gotovo svim glavnim križanjima kako u mjestu tako i u polju. Svaki križ dobio je naziv po mjestu u kojem se nalazi, npr. “Šijonski Bogik” (mjesto Šijanec, a mještani ga zovu Šijonic) ili pak “Duoljenski Bogik” (dio polja pod nazivom Dol koji mještani zovu Duol).
U središtu Vidovca, na raskrižju cesta, nalazi se stup s reljefom sv. Florijana. Na stupu se nalazi i figura Isusa u sjedećem položaju i natpis: “QUI PASSUS EST PRONOBIS, MISERERE NOBIS. ANNO DNI 1672.” Isus u sjedećem položaju, s trnjem okrunjen, u narodu se često naziva žalosni ili hrvatski Isus. Pojavljuje se u barokno vrijeme na području kajkavske Hrvatske, najviše u okolici Varaždina i u Međimurju. Prilikom obnove 1946. godine stup je obzidan betonskom kapelicom na kojoj stoji natpis “U ČAST TRPEČEM ISUSU.” Zahvaljujući inicijativi Općine Vidovec i novcima Ministarstva kulture stup (pil) je 2016. godine temeljito obnovljen i zaštićen.
Crkva je oduvijek, ne samo u Vidovcu, davala veliki pečat duhovnom, nacionalnom i kulturnom razvoju vjernika. Tako je i danas! Vjernici Župe svetoga Vida žive snažan i bogat vjerski život. Svete mise služe se svakodnevno, redovito se održava vjeronauk u školi i crkvi, sveta pričest i krizma (firma) podjeljuje se svake godine. Svako krštenje ili vjenčanje velika je radost i svečanost. Većina vjernika aktivna je u radu župnog Caritasa.
Župa Vidovec koncem 2022. godine brojila je više od 5.200 vjernika. Do 1997. godine Župa Vidovec, s još deset župa, nalazila se u sastavu Donjovaraždinskog dekanata Zagrebačke nadbiskupije. Utemeljenjem Varaždinske biskupije 1997. godine Župa Vidovec postaje njenim sastavnim dijelom. Papa Ivan Pavao II. za prvog varaždinskog biskupa imenovao je mons. Marka Culeja (1938. – 2006.). Svečanost ustoličenja mons. Culeja za prvog varaždinskog biskupa održana je 28. rujna 1997. godine u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Varaždinu. Crkva je osnutkom Biskupije postala varaždinskom katedralom. Ubraja se među najznačajnije ranobarokne sakralne građevine u sjevernoj Hrvatskoj. To je jednobrodna crkva sa šest pobočnih kapela i dvije galerije. Gradili su je isusovci od 1642. do 1646. godine.
Nakon smrti mons. Marka Culeja, papa Benedikt XVI. imenovao je 2007. godine mons. Josipa Mrzljaka za biskupa Varaždinske biskupije. Varaždinska biskupija ima 3 arhiđakonata (Župa Vidovec nalazi se u Varaždinsko-zagorskom arhiđakonatu), 12 dekanata (Župa Vidovec nalazi se u Zapadnovaraždinskom dekanatu) i 105 župa. Nebeski zaštitnik Varaždinske biskupije je hrvatski svetac sv. Marko Križevčanin čiji se dan slavi 7. rujna, a suzaštitnik biskupije je bl. Alojzije Stepinac. Biskup Mrzljak umirovljen je 2019. godine. Iste godine papa Franjo za njegovog nasljednika na prijestolju varaždinskog biskupa imenovao mons. Božu Radoša.
_______________________________________________
SVETI VID, zaštitnik je ljekarnika, kotlara, pivovara, plesača, glumaca, gluhonijemih te pomoćnik protiv ‘Vidovog plesa’ , grčenja i trzanja mišića. (LILZK, str. 584.) Njemu u čast diljem Hrvatske podignute su brojne kapele i crkve. Blagdan sv. Vida slavi se 15. lipnja i na taj dan u Vidovcu se održava veliko proštenje na koje dolaze i vjernici iz okolnih župa.
VIDIK, list Župe sv. Vida. Vlč. Dragutin Bogadi dolaskom na službu u Župu Vidovec 1996. godine pokrenuo je niz akcija kojima je sadržajno obogatio život vjernika. Jedan od takvih vrijednih projekata bilo je pokretanje izdavanja župnog lista Vidik koji je zadržao kontinuitet izlaženja do danas te pokretanje web stranice.
KAPELA SV. FLORIJANA, u Cargovcu 1880. godine izgrađena je kapela sv. Florijana. Poticaj gradnji kapele dao je ondašnji vidovečki župnik Ivan Zrinšćak s kapelanom Lahom. Lijepo je uređena i svake godine, vatrogasci Općine Vidovec ponosno u molitvi pohode svoga zaštitnika, nakon čega se tradicionalno održava i narodno prošćenje.
CRKVA BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA, Izgradnja crkve u Nedeljancu započeta je 2000. godine na inicijativu župnika Župe Vidovec vlč. Dragutina Bogadija. Crkvu je na svečanom misnom slavlju održanom 3. kolovoza 2007. godine posvetio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.
KAPELE I KRIŽEVI, na području Župe Vidovec gotovo da nema mjesta u kojem se ne nalazi neki vjerski objekt kojim narod (vjernici) potvrđuju svoju pripadnost Katoličkoj crkvi. Uglavnom je riječ o kapelama ili križevima podignutim na istaknutim mjestima u selu, na križanju cesta i poljskih puteva ili uz glavnu prometnicu. Sve kapelice na području Župe Vidovec lijepo su uređene.
ŽUPNI DVOR, u Vidovcu se nalazi i jedan od najstarijih župnih dvorova na području Varaždinske biskupije. Gradnja dvora započeta je 1808. godine i trajala je četiri godine.
___________________
Izvori:
1. Skočibušić, Kristijan. (2018.) : Općina Vidovec (monografija & vodič). Terra vox. Vidovec.
2. www.zupa-vidovec.hr
3. Šematizam Varaždinske biskupije. (2017.) : Varaždinska biskupija. Varaždin.
Autor: Kristijan Skočibušić
