Bela / Varaždinska županija

image

Bela II. (Foto Varaždinska županija)

Vrijedno zdanje hrvatske kulture opet ima stari sjaj

Autor: Kristijan Skočibušić

Prostor kojim su prolazili cestovni pravci od pamtivijeka imao je posebno značenje. Takav je i Belski dol kojim je od davnina prolazio važan prometni pravac od Zagreba prema sjeveru. Prirodna obilježja Belskog dola, visoki i nepristupačni vrhovi okolnih brda, davali su vlasnicima (gospodarima) toga prostora mnogo razloga da još u ranom srednjem vijeku počnu graditi utvrde iz kojih su mogli kontrolirali promet hrane, oružja i luksuzne robe što se odvijao prašnjavom cestom koja se nakon izlaska iz Belskog dola dijelila u dva pravca. Jedan odvojak je išao dolinom rijeke Bednje prema Ivancu, a drugi preko Beletinca i Svetog Ilije prema Varaždinu.

U ranom srednjem vijeku tim prostorom upravljali su viteški redovi – templari, a kasnije ivanovci. Prvi pouzdani podaci o utvrdi izgrađenoj na tome području dolaze iz 13. stoljeća. Tijekom nekoliko sljedećih stoljeća utvrda Bela promijenit će mnoge vlasnike, a u 15. stoljeću utvrda je teško stradala u požaru. Pretpostavlja se da su vlasnici utvrde obitelj Petheö de Gerse utvrdu brzo obnovila, a kako je izgledala doznajemo iz opisa utvrde iz 1606. godine koji je nastao prilikom diobe imanja obitelji Petheö. Prema tome opisu unutar bedema u sredini je stajala kula. Utvrda je imala sve potrebne objekte za svakodnevni život kao što su: kuhinja, blagovaonice, kupaonice i podrum. U sredini je bio bijeli kvadratni kamen s uklesanim križem. Utvrda je imala stražu. Međutim, samo pedesetak godina kasnije povjesnica bilježi da je Bela ostala razrušena, napuštena i prazna pa ju je narod prozvao “Pusta Bela”. Danas su vidljivi tek ostaci ostataka nekad utvrđenog grada.

Vlasnici Bele plemićka obitelj Petheö de Gerse 1605. godine, nedaleko u ravnici ispod Puste Bele, gradi novi kaštel u narodu poznatiji kao Bela I. Riječ je o jednokatnom pravokutnom objektu s trokatnom kulom, okružen obrambenim zidom koji je na uglovima imao kule. Kaštel je kasnije adaptiran u dvorac građen kamenom, a vlasnici su mu, uz obitelj Petheö de Gerse, bile plemićke obitelji Erdödy, Josipović, Lovinčić, Barabaš i Ožegović.

No, s gradnjom dvoraca, podno okomitih brežuljaka Ivančice tu se nije stalo. U 18. stoljeću tek nekoliko stotina metara od kaštela sagrađen je novi barokni dvorac Bela II. Graditelj ovog baroknog dvorca nije poznat. Na uglovima dvorca nalaze se cilindrične kule koje upućuju na zaključak da je Bela II. prvotno možda bila zamišljena s četiri krila i unutarnjim dvorištem, ali je, iz neznanih razloga, ostala nedovršena i osamljena u dolini.

Dvorci Bela I. i Bela II. često su mijenjali vlasnike sve do 1858. godine kada ih kupuje veliki hrvatski rodoljub barun Metel Ožegović (1814.-1890.). U njegovom vlasništvu Bela će doživjeti pravu renesansu, posebno na kulturnom polju. Naime, Metel Ožegović puno je radio na političkom i kulturnom prosvjećivanju hrvatskoga naroda i bio veliki borac protiv austro-mađarskog hegemonizma. Bio je veliki pristaša Hrvatskog narodnog preporoda, utemeljio je Ilirsku čitaonicu 1838. godine u Varaždinu koja je bila prva takva ustanova u Hrvata. Oba dvorca u Beli je obnovio, uredio i udahnuo im novi život. U njegovo vrijeme u Beli se održavaju književne i glazbene večeri, sastaje ugledna hrvatska intelektualna i politička elita.

Nakon drugog svjetskog rata dvorac Bela II. koristio se u razne svrhe, desetljećima je propadao, bio je zapušten i devastiran. Na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća dvorac Bela II. je u znatno boljem stanju. Novi privatni vlasnik provodi temeljitu stručnu obnovu dvorca.

Izvori: ___________

  1. Đurić, Tomislav ; Feletar, Dragutin. (1991.) : Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske. Matica hrvatska. Koprivnica.
  2. Obad – Šćitaroci, Mladen. (1989.) : Perivoji i dvorci Hrvatskoga zagorja. Školska knjiga. Zagreb.
  3. Szabo, Đuro. (1938.) : Kroz Hrvatsko zagorje. Zagreb.

 

Tags: ,