Pogled sa zapada na Stari grad Milengrad nakon arheoloških istraživanja 2023. godine. Snimak: Skimi64 d.o.o., 2023.
Grad kojeg su stoljećima čuvale strme litice Ivanščice
Autor: Elizabeta Skočibušić, mag. archeol.
Stari grad Milengrad (Melengrad) izgrađen je na rubu planinskog izdanka, na jugoistočnim obroncima Ivanščice. Zahvaljujući svojoj poziciji, prirodno je zaštićen strmim liticama s tri strane, a sjeveroistočna strana, s koje je jedino moguć pristup, je bila zaštićena obrambenim jarkom. Milengrad je bio središte vlastelinstva Zajezda, koje se prvi puta spominje 1309. godine. U sačuvanim izvorima Milengrad se pojavljuje nakon napuštanja u 17. stoljeću te se pretpostavlja da je sam naziv Milengrad nastao tijekom gradnje novog središta vlastelinstva u obližnjoj Zajezdi. Njegovi najstariji sačuvani prikazi potječu iz 19. stoljeća (crtež i tlocrt iz 1867. i crtež iz 1888. godine). Vlasnici Milengrada bile su obitelj Herković (14. do sredine 17. stoljeća) te Patačić (sredina 17. stoljeća).
Pogled na Milengrad. Foto: Elizabeta Skočibušić, 2023.
Milengrad je nakon napuštanja u 17. stoljeću prepušten postepenom propadanju i vegetaciji te se situacija ne mijenja sve do kraja 20. stoljeća, kada Marijan Taučer počinje s uklanjanjem vegetacije i dokumentiranjem postojećeg stanja. Na ovaj pothvat se nadovezuje Bratovština Milengrad, koja zajedno sa općinom Budinšćina provodi nekoliko projekata koji su bili od velike važnosti za Stari grad Milengrad, kao što su uređenje pravno – imovinskog statusa, uređenje i izgradnja ceste, geotehnička i geološka istraživanja stijena na kojima je izgrađen. Od 2019. godine Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu provodi arheološka istraživanja na Milengradu, uz koja se provode i konzervatorsko – restauratorski građevinski radovi.
Stari grad Milengrad sastoji se od dvorišna nepravilnog oblika koji je omeđen vanjskim obrambenim zidovima, koji su izgrađeni u skladu s terenom. Uz zidove se nalaze baterijska i pravokutna kula, dok se u dvorištu nalaze palas (podijeljen na tri dijela) i peterokutni objekt koji je naknadno prizidan na sjeverni obrambeni zid. Južno od ovog objekta nalaze se ostaci temelja koji bi mogli predstavljati starije krilo palasa.
Kamena stijena čini najveći dio dvorišnog prostora, dok su rasjedi, škrape i veće udubine nivelirane zemljom. Prostor između baterijske i pravokutne kule ima veću debljinu zida, otvore za vatreno oružje te se na vrhu nalazio stražarski hodnik zaštićen parapetom s obrambenim otvorima. U sjevernom dijelu palasa se nalazila peć, te su tijekom istraživanja pronađeni sedreni klesanci koji bi mogli biti ostaci svoda peći.
Pogled na palas, peterokutnu prostoriju i baterijsku kulu. Foto: Elizabeta Skočibušić, 2022.
Prilikom istraživanja su pronađeni keramički i metalni nalazi datiranu u razdoblje 14. do 17. stoljeća, odnosno kasni srednji i novi vijek. Izuzev ovih nalaza, pronađena je i prapovijesna keramika (srednji eneolitik i kasno brončano, odnosno rano željezno doba).
Posebnu zanimljivost predstavljaju pronađeni nalazi datirani u kasnu antiku, odnosno u razdoblje od kraja 3. do 5. i 6. stoljeća. Riječ je o ulomcima kasnoantičke keramike, ulomci keramičke uljanice ukrašene kristogramom i nalaz brončanog novca iz 3. stoljeća. Radiokarbonskom analizom ulomka ugljena je potvrđeno korištenje ovog prostora početkom 5. stoljeća. S obzirom na poziciju, ovdje bi mogla biti riječ o visinskoj utvrdi, odnosno refugiju, na koje se stanovništvo moglo povući. Povlačenje na nepristupačna i lakše branjiva mjesta je jedna od karakteristika kasne antike.
Izvor:____________
Sekulić, Petar. (2023.) : Stručni izvještaj o arheološkim istraživanjima Starog grada Milengrada tijekom 2023. godine. Hrvatski restauratorski zavod. Zagreb.
https://www.hrz.hr/index.php/aktualno/novosti-i-obavijesti/3911-budinscina-stari-grad-milengrad
